Nazad   Napred   Štampaj

SPLAV GRDOSIJA

 Blic - specijalni dodatak, 06/18/2004; Strana: 1 

Ugrožava Brankov most

Splav „Kolos“ nalazi se između Brankovog i starog Železničkog mosta. Najavljen je pompezno - oboriće balkanski rekord u veličini i opremljenosti. U njega je uloženo milion i po evra. Iako izgradnja 2.400 kvadrata sportskog i fitnes centra traje već četiri godine i bliži se dan otvaranja (24. jun), veću pažnju javnosti na ovaj objekat skrenuo je predsednik gradske vlade Nenad Bogdanović, koji je javno postavio pitanje bezbednosti Brankovog mosta.

- Veoma je opasno što je tako ogroman splav postavljen između dva mosta. Stručnjaci su mi na to skrenuli pažnju i smatram da moram javno da upozorim na opasnost. Situacija nije ni najmanje naivna. Na tom mestu nikad niko nije stavio splav, čak ni u vreme najveće najezde na reke. Svaka čast onome ko misli da je to bezbedno, ali ja smatram da mi je dužnost da upozorim da taj splav ugrožava most i grad - kaže za „Blic“ Nenad Bogdanović, predsednik gradske vlade.
To je bio povod da se postave mnoga pitanja, koja se nisu čula u prethodnom periodu: šta će biti ako se otkači grdosija teška 1.800 tona, da li su poštovane odredbe Generalnog urbanističkog plana, sme li tako veliki objekat biti uzvodno od mosta, da li investitori imaju sve potrebne dozvole... Bruka je, međutim, znatno veća, jer se pokazalo davećina beogradskih splavova nema sve potrebne dozvole i krši bar neko od pravila.

Između dva mosta postavljen splav
od 2.400 kvadrata, težak 1.800 tona

Gradske vlasti i inspektori možda i ne mogu da veruju, ali njihove republičke kolege i u tim slučajevima izdaju dozvole. I ova grdosija od splava je tu, ima atest da je bezbedan i plaćenu plovidbenu dozvolu do kraja ove godine.

- Taj splav ispod Brankovog mosta je samo paradigma opšte loše situacije i nerešenih ingerencija gradskih i republičkih institucija. Ne mogu da verujem da je uzvodno od mosta postavljena takva grdosija, vezana samo sa dva lanca za obalu, ali valjda inspektori za bezbednost znaju kome izdaju dozvole, kaže za Blic Ivan Anđelković, direktor gradske uprave za vode.
Vlasnik ima papire
Anđelković upozorava da Generalni urbanistički plan, usvojen prošle godine, zabranjuje postavljanje splavova od mostova uzvodno 100 metara i 50 metara nizvodno. Ispred Starog sajmišta je takođe zabranjeno držati splavove, ali nije napravljen plan preseljenja splavova, koji su tu privezani mnogo pre donošenja urbanističkog plana. Svi beogradski splavovi čekaju regulacione planove koje treba da donese Gradski zavod za urbanizam.
- Imam sve potrebne dozvole za postavljanje splava i tvrdim da je on najbezbedniji na Balkanu. Kakva je to glupost reći da splav ugrožava stubove mosta, kad je Brankov most lučni i nema stubove. „Plovput“ je izdao potvrdu da je bezbedan, imam rešenje da ne ugrožava plovidbu. Od opštine Novi Beograd takođe imam dozvolu od 2002. godine, Lučka kapetanija mi je takođe izdala plovidbenu dozvolu. Ne mislite valjda da bih tolike pare ulagao u rizik, kaže za „Blic“ vlasnik splava Dragan Lukić. On je vlasnik i mnogo poznatijeg splava „Lukas“, na kome se intenzivno odvija beogradski noćni život, ali često izbijaju i tuče.
Međutim, oni koji su Lukiću izdali te dozvole, sada se kolebaju.
U preduzeću „Srbija vode“ javno su se izjasnili protiv „Kolosa“ ispod Brankovog mosta koji, po mišljenju tehničkog direktora Ilije Savelića, nije bezbedan.

Gradu ni dinara
- „Zelenilo“ je dalo odobrenje za postavljanje splava „Lukas“ i još jednog splava još 1998. godine, ali ne i za „Kolos“. Lukićev zahtev za ovaj veliki splav dobili smo pre par dana i odbićemo ga jer ni za Lukas nije plaćao potrebnu taksu. Za onakvu grdosiju sigurno nemaju naše odobrenje - kaže Mića Todorović, pomoćnik direktora „Gradskog zelenila“.
Svega ovog ne bi bilo da grad ima nadležnost da upravlja, kontroliše i brine o svom priobalju.
- Zakon o vodama iz 1991. je svu nadležnost dao republičkim vlastima, a Beogradu to nije u interesu. Grad ima dobar budžet i može da se brine o splavovima, njihovom postavljanju, održavanju infrastrukture. Očekujemo da će situacija biti promenjena u korist Beograda kada se donese Zakon o glavnom gradu, kaže Ivan Anđelković.
Prema evidenciji „Zelenila“, za beogradske obale vezano je 85 splavova kafića i restorana i još oko 1.200 plovećih „vikendica“. Istovremeno, nema tehničkog pravilnika koji bi propisao uslove, gabarit, izgled splava. Nema ni jedinstvene institucije koja odobrava ili zabranjuje postavljanje splavova.

Splavovi su rizični
- Nijedan splav ne poseduje bilo kakvu zvaničnu potvrdu da je bezbedan. Takođe, nijedan splav nema kompletnu dokumentaciju, niti bilo kakvu validnu dozvolu izdatu od nadležnih organa Gradske opštine Novi Beograd, tvrdi Vladan Stojanović, predsednika Izvršnog odbora opštineNovi Beograd
Rešenje ovog problema u ovoj opštinio vide u donošenju Plana za postavljanje objekata - splavova na vodi, kojim bi bile propisane lokacije i minimalni uslovi za postavljanje objekata na vodi i za izmirivanje obaveza prema državi.
- Opština je, kao jedan od prioriteta postavila uvođenje reda u priobalju i pokrenula inicijativu da se osnuje jedinstveno preduzeće za upravljanje priobaljem, ali za sada bez mnogo uspeha. smatra Stojanović.


Antrfile:

Plovidbena dozvola 5,28 miliona

Samo petnaestak splavova-restorana u Beogardu ima odobrenje Zelenila i redovno plaća taksu gradu koja se kreće od 8.550 dinara do 6.530 dinara po dužnom metru, zavisno od mesta gde je splav privezan. Ni tehničkom dozvolom lučke kapetanije se ne može pohvaliti veći broj restorana na rekama. Ova dozvola je još skuplja, jer se izdaje po kvadratnom metru i iznosi 2.200 dinara i dobija se na godinu dana. Vlasnik Kolosa je, recimo, za tu dozvolu morao da plati 5,28 miliona dinara.

Potapanje bez mornara

Tačno preko puta Lučke kapetanije nakrivljeni splav „Poko Loko“ do pola potopljen u Savu. Njegov vlasnik dobio je naredbu da splav ukloni još u februaru, ali nije. Splav „Savana“ kod hotela „Jugoslavija“ potopljen je, jer su piće držali gde ne treba, u hladovitom potpalublju. Svaki splav bi, po propisima morao da ima i svog mornara, ali u „Zelenilu“ sumnjičavo klimaju glavom kad ih pitamo da li se to poštuje.


Autor: TAMARA SPAIĆ