Nazad   Napred   Štampaj

TERZIĆ UHAPŠEN ZBOG SARADNJE SA ZEMUNSKIM KLANOM

 Blic, 07/21/2007; Strana: 4 

Bivši okružni tužilac juče priveden istražnom sudiji

Policija je saopštila da je Terzić svojim postupanjem
i sam postao član klana

Bivši okružni tužilac Rade Terzić uhapšen je juče u 13.30 u Beogradu zbog osnovane sumnje da je uticao da vođe zemunskog klana budu puštene iz pritvora 2001. godine. Policija je saopštila da je Terzić svojim postupanjem i pomaganjem toj kriminalnoj organizaciji i sam postao član zemunskog klana.

Terzić je po hitnom postupku priveden u Specijalni sud, istražnom sudiji, a da pre toga nije proveo ni sata u policijskom pritvoru, kao što je uobičajeno prilikom privođenja.
Prema navodima policije, Terzićeva uloga u zemunskom klanu bila je da „zloupotrebom svojih službenih ovlašćenja utiče na ukidanje pritvora pripadnicima tog klana“. Navodi se da postoji sumnja da je Terzić organizatorima i članovima zemunskog klana trebalo da omogući „povoljniji položaj u krivičnim postupcima protiv njih“. On je „usmeno i pismeno naložio tužiteljki Četvrtog opštinskog suda Biljani Radovanović i njenim zamenicima, Dušanu Simiću i Mioljubu Vitoroviću, da u postupku istrage protiv pripadnika zemunskog klana istražnom sudiji predlože puštanje iz pritvora Dušana Spasojevića i Mileta Lukovića.

Pustio i Legiju
Kako policija navodi, Terzić je osumnjičen i da je 2002. godine tražio da se odustane od krivičnog gonjenja Milorada Ulemeka Legije, bivšeg komandanta JSO zbog incidenta u klubu „Stupica“. Ulemek je tada, tokom proslave rođendana pevačice Svetlane Ražnatović, pucao u vazduh i maltretirao policajce koji su došli da intervenišu. Čak je jednom od prisutnih i slomio vilicu.
Terzić je 26. juna ove godine za „Poligraf“ TV B92 rekao da ga je Dušan Mihajlović molio da Legija tada bude pušten iz pritvora, uz objašnjenje „da se radi o velikom detetu koje, eto, ne zna šta radi“. Policija je tada protiv Ulemeka podnela krivičnu prijavu zbog izazivanja opšte opasnosti i bio je u pritvoru od 15. do 19. juna 2001. godine, posle čega je penzionisan. Okružno javno tužilaštvo u Beogradu podiglo je 18. novembra 2001. godine optužnicu protiv Legije zbog sprečavanja službenog lica u obavljanju poslove i izazivanja opšte opasnosti. Tužilaštvo je, međutim, ubrzo odustalo od toga.

Vitorovićeve optuŽbe
Bivši zamenik Četvrtog opštinskog javnog tužioca Mioljub Vitorović optužio je Terzića da je nekoliko puta tokom 2001. godine insistirao da pripadnici zemunskog klana budu pušteni iz pritvora.
On je, gostujući u emisiji „Poligraf“ na Televiziji B92, rekao da su
članovi klana pušteni po naređenju Radeta Terzića, a na zahtev „crvenih beretki“. Vitorović je 2001. bio zamenik u Četvrtom opštinskom tužilaštvu i ispričao je da se po naređenju svog pretpostavljenog, tada tužioca Radeta Terzića, složio da iz pritvora izađu Mile Luković, braća Miloš i Aleksandar Simović i Vladimir Milisavljević, pripadnici zemunskog klana, iako se sa tim nije slagao. On je rekao da o tome u Četvrtom tužilaštvu postoji i pisani dokument.
Terzić je, gostujući takođe na B92 dan kasnije, potvrdio da je izdao obavezno uputstvo nižem tužiocu da se iz pritvora pusti Mile Luković Kum, ali nije mogao da se seti zašto je to napisao.
Tužilac Vitorović je ispričao i da je jednom prilikom Terzić pozvao Biljanu Radovanović, tužioca Četvrtog opštinskog tužilaštva, da siđe na parking ispred zgrade suda i da je tu zatražio puštanje „zemunaca“ iz pritvora.
- Vratila se posle nekoliko minuta zabezeknuta, zapanjena i rekla da je od nje tražio da oni budu pušteni jer je Spasojević, navodno, nekome rekao da će odati prave izvršioce otmice Miškovića ako bude na slobodi - rekao je Vitorović.
Spasojeviću je pritvor produžavan do septembra, kada se Vitorović složio s predlogom da bude pušten jer su svi svedoci već dali iskaz. Vitorović je tada rekao da više nije postojala opasnost od uticaja na svedoke. Ostali pripadnici klana i dalje su bili u pritvoru, sve dok u novembru 2001, u vreme protesta „crvenih beretki“, Rade Terzić nije obaveznim uputstvom naredio Vitoroviću i Radovanovićevoj da se slože da i njih puste na slobodu.
Pripadnici zemunskog klana uhapšeni su u aprilu 2001. godine u Parizu, nakon čega su deportovani u Srbiju. Njima je prvobitno bio određen pritvor zbog falsifikovanih pasoša kojima su otputovali iz zemlje. Gotovo u isto vreme, protiv Spasojevića i ostalih poveden je postupak zbog otmice Miroslava Miškovića, vlasnika kompanije „Delta“.
U decembru 2001, Mioljub Vitorović je podigao optužnicu protiv pripadnika zemunskog klana zbog otmice Miškovića, ali na zakazane glavne pretrese nisu dolazili oštećeni i svedoci optužbe, pretpostavlja se zbog straha.
Vitorović juče nije želeo da komentariše hapšenje Terzića, a tužilac Biljana Radovanović nije bila dostupna.

Pozadina
ubistva Đinđića
Specijalni tužilac Slobodan Radovanović je 28. juna ove godine označio Radeta Terzića kao jednog od odgovornih za nezakonito puštanje iz pritvora vođa i pripadnika zemunskog klana. Radovanović je tada saopštio da je formirao predmet sa oznakom „Pozadina atentata na Zorana Đinđića“, koji je označen kao državna tajna, i u kojem su izneti detalji u vezi sa puštanjem iz pritvora pripadnika zemunskog klana krajem 2001.
Specijalni tužilac je rekao da su oni nezakonito pušteni uz saglasnost, obavezno uputstvo ili predlog tadašnjeg zamenika tužioca Četvrtog opštinskog tužilaštva Mioljuba Vitorovića, okružnog tužioca Radeta Terzića i tužioca Četvrtog opštinskog tužilaštva Biljane Radovanović.
Prema spisima u koje je izvršio uvid, puštanje vođa i pripadnika zemunskog klana obavljeno je u tri faze.
Prvo je septembra 2001. godine iz pritvora pušten Dušan Spasojević, za šta je saglasnost dao Vitorović, iako je znao da se pred Okružnim sudom protiv njega vodi postupak za iznudu.
Zatim je oktobra 2001. godine pušten Mile Luković, za šta je obavezno uputstvo izdao Terzić. Treća faza obavljena je decembra 2001. godine, kada su pušteni ostali pripadnici klana, po predlogu Vitorovića i Biljane Radovanović.


Antrfile:

Karijera

Rade Terzić (43) tužilačku karijeru je započeo u Drugom opštinskom sudu u Beogradu, gde se zaposlio 1991. godine, a dve godine kasnije imenovan je za zamenika drugog opštinskog tužioca. Na tom mestu je bio do februara 2001. godine, kada je postavljen za okružnog javnog tužioca. Trinaest dana posle ubistva premijera Srbije Zorana Đinđića, 25. marta 2003, podneo je ostavku na tu funkciju i otišao u advokaturu.


Autor: U. PIPER-N. JAĆIMOVIĆ-A. ADŽIĆ