Zatvori     Štampaj

NEVOLJE SA „NOVOKOMPONOVANIM” PREVODIOCIMA

 Politika, 01/30/2013; Strana: A13 

Izjavu Hilari Klinton, datu u Srbiji, katastrofalno je preveo zvanični prevodilac Stejt departmenta, – kaže prevodilac Vladimir Brašanac

– Čitao sam u novinama da je „predsednik Srbije Milan Milutinović bio u poseti Atini, sa njegovom ženom”. Kada sam sreo Milutinovićevu ženu i pitao sa kim je njen muž bio u Atini, ona je odgovorila da su bili zajedno. Ne, rekao sam, piše da je bio „sa njegovom ženom”, dakle, sa nečijom – ispričao je Boško Čolak Antić, višestruko nagrađivani simultani prevodilac sa engleskog i francuskog, na jučerašnjoj tribini o prevođenju u medijima, održanoj u Zavodu za proučavanje kulturnog razvitka.
Čolak Antić je bio prevodilac najvišim državnim vođama (Tito, Kardelj, Veljko Vlahović, Koča Popović, Milan Panić, Vojislav Koštunica, Boris Tadić i drugi), a između ostalog, dobitnik je specijalne nagrade američke svemirske agencije za najbolje komentarisanje letova na Mesec iz programa „Apolo”, u medijima van engleskog govornog područja. Na jučerašnjem skupu Boško Čolak Antić je naglasio da su prevodioci uslov bez kojeg se ne može u medijima budući da se sve stanice i novine, služe prevedenim materijalima. Po njegovom mišljenju, određeni broj ovdašnjih novinara, pa i književnika, nedovoljno poznaje sopstveni jezik, a sve više raste broj „novokomponovanih prevodilaca” čije se greške brzinom svetlosti umnožavaju putem interneta.
Slobodan Marković, urednik u agenciji Beta, primetio je da, u želji da privuku čitaoce, urednici (najčešće žute štampe) često kite vesti, ulepšavaju, dodaju senzacionalističke elemente, bez obzira da li je reč o prevodu ili ne, kako bi privukli potencijalne kupce. Problem je, smatra, u tome što je u medijima skroman broj lektora, a prevodilaca malo, ili ih nema uopšte, priučeni su, ili rade „ofrlje”.
On napominje da je i posrbljen engleski jezik koji koriste sportski novinari toliko ušao u modu da je doveden do apsurda, a loši prevodi ustalili su se i u drugim oblastima. Tako se u skupštini govori o izrazu „public hearing” kao „javnom slušanju nekog zakona” umesto javnoj raspravi, javnoj sednici...
Vladimir Brašanac, nekad šef prevodilačke službe B 92, ispričao je da je, posebno u doba kada je na vlasti bio Slobodan Milošević, zbog dvojezičnog sajta ova televizija imala osam prevodilaca, mahom studenata jezika ili diplomiranih profesora, i četiri strana lektora. Međutim, iako nije za utehu, pomenuti problemi, kako je istakao, nisu svojstveni samo nama već su prisutni i u najvišim institucijama u svetu. Brašanac je naveo primer kada su Hilari Klinton i Ketrin Ešton bile u poseti Srbiji. Tada su ga zvale kolege i redom govorile istu rečenicu: „Uključi RTS”.
– Kolega koji je preveo izjavu Ketrin Ešton, lepo je uradio svoj posao. Prevod onoga što je rekla Hilari Klinton u Srbiji bio je katastrofalan. Ljudi su sigurno mislili da je to naš čovek i pitali su se zašto se brukamo, koga smo ovo angažovali, a malo njih zna da je to bio prevodilac Stejt departmenta, specijalno angažovan za ovu zvaničnu posetu. Reči Hilari Klinton su potpuno izvrnute do te mere da se pominjalo i nekakvo „cvetanje na Kosovu” – kaže Brašanac.
Učesnici tribine su složni da sami moraju da se izbore za dostojanstvo sopstvene profesije. Oni su apelovali na čitaoce novina i gledaoce televizije da uvek kada primete grešku zovu tu redakciju, pa ako od 100 primedaba jedna bude uvažena i to će biti boljitak. Slušaoci jučerašnje tribine istakli su da je odgovornost i na profesorima jezika u školama, koje nema ko da kritikuje. Takođe su istakli da lektori često moraju da poštuju zastarela pravila, da seminare o prevođenju kod nas drže asistenti ili lektori, a retko prevodioci, da se u svetu već studira nauka o prevođenju – traduktologija. Postavili su i pitanje ako naš vodeći lingvista može da bude italijanista (Ivan Klajn) zašto to ne može da bude i neko od srbista... Zoran Jovanović, urednik časopisa „Prevodilac”, zaključio je da prevodilac mora da vlada stručnim znanjem, lingvističkom kompetencijom, širokim obrazovanjem i informatičkom pismenošću.


Autor: M. SRETENOVIĆ